Haj nek se čuje, čuje, haj nek se zna
Jugoton, 1989.
- Haj nek se čuje, čuje, haj nek se zna 4:21
- Čin-čin-čini mi se 4:00
- Prostakuša 3:38
- Divlje godine 3:36
- Moja sele 4:30
- Trokiram (Ubit ću se, moje luče) 4:00
- Ovo zrno duše 4:57
- Ime 4:53
- Kad bi mi tebe Bog oprostio 5:55
1. Haj nek se čuje, čuje, haj nek se zna
sjever prokišnjava javljaju sa radija a na jugu panika vrućina je velika e mili bože čuda velikoga pola balkana seli do jadrana seke vrtiguze šetaju gologuze svi za jednog jedan za sve bez gaćica je najljepše haj nek se čuje čuje haj nek se zna sve se seke iz gore spustile na more samo jedna ostala moja mala šašava sjever prokišnjava a moja seka ostala daleko od obala od obala jadrana e mili bože suknjica joj uska a što bi bila uska da ne bude guska
2. Čin-čin-čini mi se
čin-čin-čini mi se ti si malo njuškalo ja malo šuškalo što se ne bi stišalo ej dok vrbe šuškaju vjetri ljuljuškaju skakuću poljupci ko skakavci a a tvoja suknjica sva je na kockice a svaka kockica bocka me čin-čin-čini mi se ljubit se konkretnije ljubit konkretnije mnogo je pametnije čin-čin-čini mi se drma se kabanica drma kabanica od tvoga poljupca ej dok rijeka žubori stižu nas umori mrak je zamračio sve sakrio a ja sam realista plašim se zaista te njene suknjice na kockice šuška se šuška da zapet sam ko puška
3. Prostakuša
mećava vije kao da cvili djevica pustare soba u svili s mirisom rakije svečanost njena topla je spremna carevoj soldatiji odati počast u satenskoj postelji nazdravlje svima reče i redom izljubi bukove noćas ste moji labudovi do zore napila se prostakuša napila se prostakuša balkanska muza za šaku zlatnika kažu da muž njen još je i danas pod ledom močvare ostavio kosti za dobre namjere dok fenjeri škripe pod naletom vjetra na vratima ispisano dobro mi došlo srce junačko napila se prostakuša napila se prostakuša balkanska muza za šaku zlatnika
4. Divlje godine
što se zaljubi' kad ne odljubi' što te zavoli' pa ne preboli' i noć i dan vrtiš me u krug ne znam gdje je sjever a gdje jug obraz crveni kad te ugledam stanem predahnem pričam očima vjetrovi mi tresu korake ulicom moje devojke gdje ti srce je neko zaključ'o gdje ti osmijeh je neko sakrio bac'o bih kamenčiće zviždao stare pjesmice prašio tvoje vrapčiće uzalud sve tvoji neće me divlje godine k'o divlje jabuke kisele za tebe i mene kao skitnica ispod oblaka krijem stopala od kišnog sumraka potoci mi noge sustižu slijevaju se u tvoju kapiju gdje ti srce je neko zaključ'o gdje ti osmijeh je neko sakrio bac'o bih kamenčiće zviždao stare pjesmice prašio tvoje vrapčiće a uzalud sve tvoji neće me divlje godine k'o divlje jabuke kisele za tebe i mene
5. Moja sele
moja sele plačeš li kad se vrate ružni sni moja sele sama si to mi kažu drugovi moja sele ljeto je pored rijeke miriše moja sele moja sele sve je pusto a duša bez tebe uvenut će tvoje ime podvjekuje preko mora planine moja sele zovem te jer te trebam kraj sebe moja sele molim te ko što liješ suza sto moja sele moja sele baš smo mogli doživotno zajedno
6. Trokiram (Ubit ću se, moje luče)
ubit ću se moje luče zbog tebe mi srce puče cvrči noć nervira pomračina zavarava gdje li si se ugnjezdila mirišljiva okupana dotjerana sva u bijelom našminkana opeglana svi svjetlaci k'o pikavci sve luduje ja najluđi tko to dira zrele breskve ispod njene košuljice polupat ću sijalice uzduž cijele ulice zbog lulice za brigice trokiram kad žurim blokiram a duša izdiše zbog namiguše stopiram a mjesec izvirio sram ga i on se opio il' zaljubio gdje li si repiću otkačit ću nek-n-n-nek-nek-neka ću zbog tebe ću muko moja raditi sve najgore ujedat ću i vrištat ću i divljat ću do zore zbog lulice za brigice trokiram kad žurim blokiram a duša izdiše zbog namiguše stopiram a mjesec izvirio sram ga i on se opio il' zaljubio namigušo
7. Ovo zrno duše
vjetrovi mi sjeverni godine raznose a nijednu tebi južnije niko da odnese ovo zrno duše bi dobrih namjera još koji put da zanoći kraj tvojih prozora ne dajte joj da samuje ne gasite svijeće za mene ne dajte joj da preplače sve ove naše rasute godine kako da šaputanje spustim kraj tebe i paučinom k'o posteljom prekrijem za sebe ovo zrno duše bi što nema koraka još koji put da zanoći u perju jastuka ne dajte joj da samuje ne gasite svijeće za mene ne dajte joj da preplače sve ove naše rasute godine
8. Ime
kad noć zamiriše i božić na vrijeme dođe kô oblak dok putuješ nit žuriš niti puziš srest ćeš nekog tužnog na mene malkice sličnog kad se ptičice na prozor spuste i mraz stegne sklopit ćeš oči i zalogaj ružan krene kô kafa bez meraka ponoć je i padat će bez prestanka ime proklinješ ime božić na vrijeme dolazi al' ne čuju se moji koraci kad noć zamiriše na čovjeka sa sto lica i kad čemer zalegne kô ožiljak u sred srca kô kafa bez meraka ponoć je i padat će bez prestanka ime proklinješ ime božić na vrijeme dolazi al' ne čuju se moji koraci
9. Kad bi mi tebe Bog oprostio
mnogo sam domova svijetom zavolio a za jednim čeznuo daleko od očiju daleko od srca ko kaput bez džepova sa milion zakrpa ko zvijezda stajačica bez svojih sestrica a lice i naličje to su laž i istina one iste medalje daleko od očiju daleko od srca kog sam to volio zbog koga stradao ko mladež na obrazu smiješkom se skrivao kad bi mi i tebe bog oprostio kad bi mi i tebe drugi uzeo kad bi se i tebe srce odreklo jedno bi ej od nas drugo ubilo